Jedrima protiv droge 2009.

05 Travanj 2010

Predgovor brodskom dnevniku:
„…1) jedrenje znači: biti mokar, jadan, putovati sporo i ne stići nikuda; 2)…divno mi je, krasno mi je, prav mi i budi; 3)…na brodu se uči, uči i samo uči…“ – pisalo je u Podsjetniku za jedrenje koji nam je podijelio

naš skipper Cico tri dana prije odlaska na regatu. Naravno, pisale su tu i druge važne stvari o kojima treba razmišljati kod priprema za jedrenje, kao što su: prtljaga, poslovi, namirnice… Profesorskom dijelu naše posade, točnije našoj Tei, najviše se 'urezalo' u pamćenje ono pod 3). Mene pak se, iako sam veliki pobornik cjeloživotnog učenja, najviše dojmio onaj 'pesimizam' pod 1). Valjda zato što je to moje prvo jedrenje u životu i što je krajnji domet mojih avanturističkih aktivnosti vježbanje na sobnom orbitreku i 5-kilometarske brze šetnje industrijskom zonom oko Čakovečkih bazena.
Molim da mi bude oprošteno što sam na trenutak poželjela biti Big Brother. I to ne onaj RTL-ov, nego onaj još bezobrazniji Orwellov, koji može prodrijeti u ljudski mozak i vidjeti što se tamo zbiva. Naime, jako me zanimao tijek misli našeg skippera dok je organizatoru prijavljivao našu osebujnu šesteročlanu ekipu, pardon posadu, u čijem sastavu su Cico (skipper), Tea, Vesna, Anto, Jerko i ja (članovi posade). Od svih nas jedino se Cico istinski 'kuži' u jedrenje, kako i ne bi kad je iskusni skipper s dugogodišnom impresivnom karijerom. Anto je vrhunski teoretičar, a Jerko 'praktičar' koji je do sada tri puta jedrio, a glavninu prakse stekao prije četrdeset godina kao 'brodski mali' na bakinom brodu za prijevoz turista. Tea, Vesna i ja smo unaprijed rekle da su nam od svih brodskih aktivnosti najbliže one kuhinjske (kad već divnu pasivnost sunčanja na pramcu ne možemo svrstati u aktivnosti…).
Stoga je meni sve to skupa nekak' izgledalo kao 'mission impossible', ali sam već u petak, 08.05.2009. u 06:57 shvatila da je sve što sam napisala u ovom predgovoru samo glupa predrasuda.
Dakle:
LIONS CUP 2009. „JEDRIMA PROTIV DROGE“
BRODSKI DNEVNIK

Petak, 08.05.2009., 06:57
Zvoni mi mobitel. Vesnin zvonki glas: „Halo, Tanjčika, Cico i ja smo tu blizu tebe! Čekaj malo da vidim kak' se zove ulica. A evo vidim - Jože Požgaja! Gdje si ti točno da te pokupimo?“ Ako je kod mene postojala i trunčica sumnje u dobru organizaciju ovog 'pohoda', nakon poziva u točno 06:57 bilo mi je kristalno jasno da će sve 'klapati' kao švicarski sat. Cico je rekao da krećemo u 07:00 i točno tako je bilo. Prvo je ukrcao Vesnu pa Jerka i mene, a nakon toga Teu i nas petero ubrzo je autocestom 'plovilo' prema Šibeniku. Tein Anto već je nekoliko dana u navedenom gradu i treba nam se pridružiti u Mandalini marini. Uz jedno zaustavljanje na kavici, u šibenskoj marini bili smo već nešto poslije 11:30 i tamo se sastali s našim šestim članom posade.
E, a sad je 'sretnom rukom' trebalo izvući jedrilicu na kojoj ćemo u subotu i nedjelju jedriti tri regate. Za ovaj posao zadužili smo, kako i dolikuje, Teu našu LC-predsjednicu. I nismo pogriješili. Zbilja ne znam kome bi drugome uspjelo da, od 36 ponuđenih jedrilica, izvuče baš onu sa svojim imenom!!! Nakon što je skipper Cico preuzeo jedrilicu i na prijavu upisao osobne podatke članova posade te izvršio potrebne uplate, oko 13:00 smo se ukrcali na našu komfornu 11-metarsku ljepoticu na čijoj krmi krasopisom piše 'Tea & Nera'.
Prije nego što smo krenuli na pokusnu plovidbu prije sutrašnje službene regate, morali smo, naravno, nešto 'gricnuti'. Iako u marini postoji dućan, mi 'ženskinje' odlučile smo ponijeti baš sve namirnice potrebne za tri dana - od kruha, mlijeka, jaja, sireva, salame, paštete, povrća i voća preko 'mesa iz tiblice' pa do 7 litara vrhunskog 'bograča'. Bilo je tu i raznoraznih napitaka – od kave, čaja, mineralne vode pa do vina i rakije. Naš skipper na kopnu i moru zbilja je stoički podnio ukrcaj svih tih namirnica, koje su, zajedno s našom prtljagom, doslovce do zadnjeg milimetra popunile ogroman prtljažnik njegovog auta. Mislim da se njegovo prvobitno čuđenje ubrzo pretvorilo u čisti gastronomski užitak, kako njegov tako i nas ostalih. Naše zadovoljstvo bilo je još veće, kada smo, uživajući u navedenim 'đakonijama' spoznali da smo izbjegli gubljenje vremena i 'gužvanje' s članovima drugih posada u maleckom 'Konzumu'  u Mandalini marini…
Konačno je započelo naše probno jedrenje, na kojem se skipper mora upoznati s mogućnostima jedrilice, ali, budimo realni, i članova posade… Dan je prekrasan, sunčan i topao, izmijenjuju se razdoblja bonace i laganog povjetarca. Nisam baš sigurna da su bonaca i lagani povjetarac pogodni za sutrašnju regatu, ali sam prilično sigurna da su pogodni za moj želudac i opće stanje. Gotovo sam sigurna da se samnom slaže barem ženski dio posade.
„Jerko, slušaš ti mene?! Ručica vinča mora biti ili na vinču ili u spremniku! Ako je tu gdje si je ti ostavil mogla bi završiti u moru! I kaj bu onda s našom regatom? Kaj ti misliš? Usput rečeno, minimalni trošak gubitka ili oštećenja bilo čega na jedrilici je 100 EUR-a.“ – bila je to jedna od oštrih primjedbi skippera našem 'zatezaču' jedara. Slijede daljnje upute: „Anto, ti si lijevo i otpuštaj, dok Jerko s desne strane zateže jedro. Kad ja velim: leti vi sinhronizirano započinjete akciju.“
Malo smo vježbali jedrenje pa smo se nakratko usidrili u Prvić luci, mjestu gdje je pokopan Faust Vrančić. Tea, Vesna i ja za sada nismo dobile nikakav raspored pa smo si, nakon pranja suđa, dale slobodu brbljanja i uživanja u sunčanju na palubi pramca.
Nakon toga uslijedila je vožnja do Tribunja, gdje smo popili pivo u zgodnom kafiću uz obalu, tik do našeg privezanog broda. Uslijedilo je i kratko razgledavanje mjesta.
Cijelo popodne malo smo jedrili, malo vozili 'na motor' uživajući u krasnom šibenskom arhipelagu. Nekoliko puta susreli smo delfine. U sumrak smo se usidrili kraj tvrđave Sveti Nikola na ulazu u šibenski kanal. Prošetali smo tvrđavom, jednim okom motreći čudnog čovjeka koji je sjedio sam na stepenicama i čistio dagnje. Poslije smo utvrdili da je mladi Švicarac sasvim o.k. i oduševili ga poklonivši mu posudu 'bograča' za njega i njegovog prijatelja. Neka vidi što je pravi sjeverozapadnohrvatski gastronomski doživljaj…
Uslijedila je jednosatna šetnja Šibenikom, povratak u marinu te odlazak na počinak prije sutrašnje regate.

Subota, 09.05.2009., 08:00
Tea i Anto su već pola sata na palubi i uživaju na jutarnjem suncu. Već su obavili jutarnju higijenu u vrlo urednom marinskom objektu za tu namjenu. Vesna i ja sad idemo tamo u ženski dio, a Jerko u onaj drugi. Nakon toga doručak, fina mirisna kavica…
Cico je u 09:00 otišao na sastanak regatnog odbora, na kojem je dobio upute za regatu koja započinje u 11:00. Treba krenuti u 10:30 kako bi se na vrijeme doplovilo do startnog mjesta.
Na molu, ispred krme naše jedrilice, Anto nas je počastio svojom, vrlo djelotvornom, kiropraktičkom masažom, na čemu su nam pozavidjeli svi susjedi koji su onuda prolazili, a možda i on sam. Onda je ljubazno 'udijelio milost' i izmasirao članicu posade jedrilice do naše, koja se požalila na bolove u vratnom dijelu kralježnice. Koliko sam uspjela primijetiti našlo bi se tu dosta posla za Antu, međutim, naš skipper je naredio pokret, kako se ne bismo previše opustili i zaboravili zašto smo u stvari tamo.
Vozeći uz regatni brod doplovili smo do startnog mjesta – žuta bova lijevo – regatni brod desno. Slušanje uputa s regatnog broda, bežično - putem prijenosnog računala. Odbrojavanje, zvuk trube, start! Ruta regate je između otoka Prvića i Tijata, nakon toga između Tijata i Zmajana. Danas će se, zbog slabog vjetra, voziti jedna regata umjesto najavljenih dviju. Cilj je ispred Zlarina.
Lagana nervoza. Cico je za kormilom i rukovodi akcijom. „Leti! Zateži glavno jedro! Anto, preslabo si otpustil, a ti Jerko prejako zategel! Evo, sad smo radi vas izgubili poziciju!“ Tea i ja sjedimo pognute glave da ne smetamo, a Vesna, maksimalno ozbiljna, stoji u prolazu na stepenicama. Šutimo k'o ribe i gledamo mnoštvo bijelih jedara, uz pokoje šareno, na plavoj, prilično mirnoj površini oko nas. Otočići koji omeđuju ovo plavetnilo izgledaju, zbog lagane sumaglice, kao da lebde iznad mora. Čini mi se da su češći periodi bonace od onih s bilo kakvim povjetarcem pogodnim za jedrenje. Konačno sam naučila što u praksi  znači izraz 'na refule'.
Bogme je napeto. Kroz cilj pored regatnog broda prolazimo dvadesetdrugi. Znači da je iza nas četrnaest brodova. Mislim si ja, a ne usuđujem se reći, da je to 'čistam' o.k. obzirom da smo jedini totalni debitanti na ovoj regati. Poslije se ispostavilo da i ostali članovi naše posade misle isto. Zadovoljni pristajemo na Zlarinu, gdje se okrepljujemo 'pivicama'. Darovali smo 'rajnglicu' 'bograča' Lahorki i njenoj posadi. Imajući u vidu minimalni iznos jedriličarskog obeštećenja, na koji nas je upozorio naš skipper još prilikom špotancije oko ručice vinča, moramo voditi računa da nam navedena posuda, dio kuhinjskih potrepština naše jedrilice, bude uredno vraćena.
Nakon toga 'guštamo' u našem a'la carte  ručku i sunčanju u uvali na Tijatu.
Povratak, u 20:00 zajednička večera i druženje s ostalim Lions-posadama regate.

Nedjelja, 10.05.2009., 07:30
Danas smo svi ustali ranije nego jučer, iako smo nakon sinoćnje, recimo 'svojevrsne fešte', na počinak otišli puno kasnije, poslije 'karaoka', a prije izvlačenja tombolskih zgoditaka… Malo nas je ipak intrigiralo, je li možda broj s tombolske karte nekoga od nas osvojio koji od zgoditaka navedenih na listu papira slučajno odloženom na naš, 'samosastavljeni'  stol za kojim smo večerali… 
Što ako ni ne znam da sam vlasnica pečenog odojka ili možda palete cementa…!? Srećom, ubrzo smo saznali, tamo prilikom rješavanja jutarnje higijene, da su sve nagrade podijeljene. Sve osim večere za dvoje u 'Zlatnoj ribici'. Ovu nagradu ionako ne bismo mogli konzumirati, jer se danas popodne vraćamo doma. 'Ajde, možda bi je Anto mogao iskoristiti, obzirom da on jedini ostaje zbog posla još par dana u Šibeniku... Ipak nismo previše žalili za navedenim neraspoređenim tombolskim zgoditkom, osim što je mene jako interesirao način preuzimanja palete cementa od strane njenog dobitnika Darka.
Nakon sastanka regatnog odbora, Cico nas informira da današnja regata počinje u 10:00 i ruta je skraćena zbog nedostatka vjetra.
Stoga već u 09:30 plovimo prema startnom mjestu. Ruta današnje regate je između Prvića i Tijata pa oko otočića Prčevca, s ciljem ispred otoka Kaprija. Nitko od nas, za razliku od jučer, uopće nije nervozan. Sudeći po izrazu lica našeg skippera zaključujem da ima dobro razrađen plan jedrenja. Izgubivši živce i strpljenje zbog bonace, nekoliko posada je odustalo od natjecateljskog djela regate. Mi smo strpljivo koristili i najslabiji nalet vjetra i izdržali do kraja. Regatni brod s lijeve strane, zvuk trube i prolazak kroz cilj.
Nakon toga još malo jedrenja, sunčanja, a'la carte  ručka te lagani povratak u marinu. Usput smo sve pospremili i spakirali prtljagu.
Malo smo zakasnili na proglašenje pobjednika, ali smo saznali najvažniju stvar – naš rezultat. Naša 'Tea & Nera' peta je u svojoj kategoriji od sedamnaest jedrilica, a osamnaesta u ukupnom poretku! Osamnaesta od tridesetšest! Super!
Vožnja prema Čakovcu prošla nam je 'u trenu', obzirom na mnoštvo tema koje smo 'pretresli' tijekom vožnje.
Na kraju se pitam je li regatni plasman zbilja najvažnija stvar vezana uz ovu regatu? Sigurna sam da meni nije. Za mene je najdojmljivije naše prekrasno druženje i neopterećeno uživanje u čarima jedrenja i ljepotama šibenskog arhipelaga. Iskreno se nadam da ćemo ponoviti ovu 'avanturu'.
Tatjana